Nerado objavljujem ovo profesionalno iskustvo, ali ako šutimo o nepravdama, neprofesionalnosti i nekulturi državnih institucija to znači da sve negativno šutnjom odobravamo.
Zbog bolesti kičme teško mi je tipkati, radna sposobnost mi je smanjena pa prioritet trošenja energije koju imam imaju egzistencijalni poslovi. Iako se pokušaj razgovara sa ravnateljem Muzeja Đakovštine dogodio 21. veljače 2019, objavljujem to iskustvo sada 22. svibnja 2019. jer smatram da javnost mora znati koliko je teško biti umjetnik u gradu u kojem se odobrava mobing u državnoj instutuciji. Neprofesionalnost i verbalnu agresiju gradski oci šutnjom odobravaju. Mi koji stvaramo umjetnost profesionalno se ne možemo realizirati u Đakovu i ugrožena nam je egzistencija iako smo obrazovani i sa visokim profesionalnim referencama stečenim na državnoj i inozemnoj razini. Za mali grad kao što je Đakovo to je nebitno jer o kulturi odlučuju osobe bez formalnog umjetničkog obrazovanja, pa i ravnatelj Muzeja Đakovštine je po zanimanju povjesničar opče povijesti i sociolog pa nije čudan diletantizam kojim oraganizira izložbe, a taština i lijenost mu ne dozvoljavaju da primi konstruktivnu kritiku i podigne kvalitetu kulturnih događaja u Muzeju Đakovština na razinu koja ta institucija zaslužuje i na razinu koja se od takve institucije očekuje.
Slijedi e-mail koji sam uputila ravnatelju Muzeja Đakovštine. Nisam uspjela obaviti telefonski razgovor jer je poživčanio i poklopio mi slušalicu kada sam ga nazvala i pokušala ga upozoriti na sve propuste u katalogu skupne izložbe u sklopu Noći Muzeja 2018. Osim što je to nekulturan čin s njegove strane, to je i krajnje nehumano jer zbog bolesne kičme imam tegobe u hodanju i ne mogu doči do Muzeja i obaviti razgovor već su mi telefon i internet jedina mogučnost profesionalne komunikacije. Poklopiti slušalicu meni osim što je nekulturno je i nehumano. To je jednako kao zalupiti vrata osobi u invalidskim kolicima. Navikli smo na učestali primitivizam u našem društvu. Preodgojiti takve osobe ne možemo, ali istinu možemo iznijeti javnosti!
Isti e-mail sam proslijedila i Gradonačelniku, ali niti on nije reagirao na neprofesionalnost i nekulturu koja se događa u instituciji koju Grad financira i predstavlja (ne) kulturu grada. Život ide dalje, oni će svoje osobne dohodke primiti, a moto im je manje raditi za iste novce ;)
_________________________________________
Ovim e-mailom se obraćam ravnatelju Muzeja Đakovštine, g. Bijeliću, molim ovaj e-mail proslijediti i dati na uvid gospodinu gradonačelniku Marinu Mandariću.
Tekst je malo duži, ali Vas molim da ga pročitate do kraja.
Hvala!
Vesna Kolobarić
profesionalna primjenjena samostalna umjetnica
Pozdrav g. Bijelić,
Ovaj e-mail sam vam namjeravala poslati odmah nakon neuspjelog pokušaja telefonske komunikacije sa vama kada ste poživčanili i poklopili mi slušalicu 21. veljače 2019. jer zbog svoje taštine ne primate negativnu kritiku za očigledne greške koje ste napravili. Bolovi su me spriječili da ovaj e-mail napišem prije.
Dobro vam je poznato da imam bolesnu kičmu i konstantne bolove već 20-ak godina i da mi se stanje pogoršava. To vam je dobro poznato, s tim više je vaše ponašanje kao ravatalja Muzeja Đakovštine krajnje nekulturno. Meni je korištenje telefona i interneta jedina mogučnost komunikacije. Moje tijelo više nije dovoljno funkcionalno za dolazak do grada i do Muzeja. Pokretna sam na kratkim relacijama što vam je poznato. Kako možete osobi poput mene spustiti slušalicu?! Bolovi su mi sada podnošljivi, ovaj e-mail upučujem vama i gospodinu Gradonačelniku, jer je Grad patron Muzeja.
Bila sam vas nazvala da vam ukažem na greške i propuste u katalogu koji je bio tiskan za skupnu izložbu đakovačkih akademskih slikara na kojoj je bio izložen i jedan moj rad, zidni reljef "Četiri lepeta". Radove smo donirali Muzeju Đakovštine nakon naših samostalnih izložbi. Prošle godine, 2018. u sklopu Noći muzeja su svi ti radovi bili na skupnoj izložbi. Zbog bolesne kičme nisam mogla doći na otvorenje, zato niti katalog nisam vidjela do nedavno kada sam vas zamolila da mi ga donesete jer sam imala redovnu umjetničku reviziju u Hrvatskoj Zajednici Samostalnih Umjetnika za koju sam morala dostaviti sve kataloge izložbi na kojima sam sudjelovala u zadnjih 5 godina.
1.
Katalog me je razočarao jer ste moju izložbu minorizirali navodeći da sam izlagala samo 17 radova, a u katalogu je bilo printano 20 radova jer se iz financijskih razloga printa samo odabir radova, ne svi. Brojka od 17 radova je bila vaša improvizacija. Izlagala sam 40 radova i kao dio izložbe sam na CD-u imala 20 radova digitalno obrađenih u Photoshop-u što je bila izložba u izložbi, a CD dio kataloga. Cijelo vrijeme trajanja izložbe tokom mjesec dana sam u muzeju ostavila svoj laptop na kojem su posjetitelji mogli pregledavati i digitalno obrađene radove. Ukupno 60 radova. To je ogroman rad stvaran godinu dana. Imala sam multimedijalnu samostalnu izložbu, a to niste spomenuli. To je vaša kardinalna greška! . Ako niste bili sigurni u broj izloženih radova tada ste morali kontaktirati mene kao autora jer iznošenje netočnih informacija o kulturnom događaju je neprihvatljiva neprofesionalnost. Zašto ste uopće tiskali katalog koji je trajan dokument izložbe ako su informacije u njemu netočne? Vi ste povjesničar, vaša profesionalna djelatnost je dokumentirati događaje. Ako ne možete dokumentirati tako blisku prošlost, kako možete relevantno govoriti i pisati o daljnjoj prošlosti!? Ili smatrate da su izložbe nebitne i da je dovoljan tek bilo kakav predgovor kataloga da se zadovolji forma?
2.
Propust je i što niste napisali naziv rada koji sam donirala Muzeju. Rad se zove "Četiri lepeta". napisali ste samo "Ženski torzo, kombinirana tehnika, 100 × 75 cm" . Svako umjetničko djelo ima svoje ime ili se piše "bez naziva". Netko će pomisliti da nisam sposobna imenovati svoja djela, a propust je vaš. Nevjerojatno koliko nepotrebnih propusta i grešaka ste napravili!
3.
Rekla sam da u katalog printate digitalno obrađen rad, fotografiju sam bila poslala, ali me niste poslušali niti ste me obavijestili da nećete. Autor ima pravo znati koja fotografija ide u tisak. Ovaj rad je već jednom bio u katalogu skupne izložbe u Muzeju Đakovštine 2012. g. i zato sam htjela da ovaj put bude u katalogu digitalna verzija. Ignorirati autora je arogantno od vas.
4.
Dok ste pripremali taj katalog čuli smo se telefonom i objasnila sam vam da se u svim katalozima i u Hrvatskoj i u svijetu tiskaju kontakti umjetnika: e-mail, telefon i web stranica ili blog. Protivili ste se tome jer se niste htjeli dodatno angažirati, a u katalogu je bilo mjesta za tiskanje kontakata. Imate pravila koja su u suprotnosti sa svim ostalim muzejima i galerijama. Muzej je gradski i državni, a ne vaš privatni. Zašto vam je jako stalo da umjetnici budu nedostupni javnosti?! Publika će poželjeti kontaktirati umjetnike i zato se tiskaju kontakti. Mi smo stvarne osobe, profesinalci koji vrijedno radimo. Ostali autori rade ili u prosvjeti ili su umjetnici mlađe generacije bez dovoljno izlagačkog iskustva pa vjerojatno nisu znali da je pisanje kontakata umjetnika standard u svim muzejima i galerijama svijeta osim u Muzeju Đakovštine jer ste kao ravnatelj lijeni i niste se htjeli angažirati i zatražiti od umjetnika kontakte za katalog. Koliko god da radite ili ne radite osobni dohodak će vam redovno biti uplačen na bankovni račun i ne možete shvatiti što to znači živjeti od svoje umjetnosti u nemilosti persona poput vas. Jednom ste rekli da se intelektualan rad ne može raditi duže od 3 sata dnevno. Mogu samo zaključiti da ste slab intelektualni kapacitet. Plačeni ste za 8 sati intelektualnog rada. Živim i radim dostojanstveno od svog umjetničkog rada. Već kao apsolvent sam počela surađivati sa prodajnim galerijama u Zagrebu i Sloveniji, kasnije i po cijeloj Hrvatskoj. Imam internet trgovine od 2011. godine i prodajem svoja djela primijenjene umjetnosti po svim kontinentima, komuniciram sa kupcima, pišem i govorim na engleskom i francuskom jeziku, snalazim se i na njemačkom jeziku iako ga nikada nisam učila. Informatički sam obrazovana. Izlažem ne samo u Hrvatskoj na žiriranim izložbama već sam izlagala i u Sloveniji, Izraelu, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Americi i Španjolskoj. Imam ogroman stvaralački opus. Možete mi poklopiti slušalicu, ali ignorirate činjenicu da sam inteligentna i dostojanstvena pa pišem ovaj argumentirani e-mail vama i informiram gospodina Gradonačelnika kako Muzej Đakovštine ne funkcionira u bilježenju i organizaciji kulturnih događaja. Boro, organizacija izložbi u Muzeju Đakovštine je na amaterskoj razini.
5.
Bila sam e-mailom upozorila vašu djelatnicu Jelenu Boras da u objavama za medije morate navesti puno ime i prezime, a ne samo popis prezimena umjetnika. Popis prezimena ne predstavlja ništa, to su samo prezimena koja postoje u Đakovu i to može biti bilo tko. Gubi se identitet i autorstvo. Iza našeg umjetničkog stvaralaštva je obrazovanje, talent i puno rada. Mi smo osobe sa identitetom! Mi umjetnici smo za javnost ostali potpuno anonimni na toj izložbi, a izložba se dogodila zahvaljujući našim radovima. Zahvaljući nama vi imate radno mjesto i posao:
Objavu za medije je bila poslala Radiju Đakovo, obečala je da će za ostale medije napisati i naša puna imena. Nijednu drugu medijsku objavu nisam našla. Moram primijetiti da kada pišete objave medijima o svojim projektima tada su navedena vaša puna imena i prezimena. Imate dvostruke kriterije. 11 imena đakovačkih umjetnika bi trebali sa veseljem pisati jer Đakovo jako dugo nije imalo akademske likovne umjetnike, a i ja kao diplomirana dizajnerica tekstila i odjeće sam stekla status profesinalne samostalne primijenjene umjetnice, status koji nakon niza selekcija mora odobriti i Ministarstvo kulture. To je status koji se odobrava samo onim umjetnicima za koje je procijenjeno da svojim umjetničkim djelovanjem doprinose kulturnom naslijeđu države Hrvatske. To je zaslužena čast!
Moram reći da je jako teško biti umjetnik u Đakovu. Osjeća se da grad nije imao obrazovane umjetnike jako dugo i puno je improvizacija u kulturi grada.
6.
Ta skupna izložba 2018. na Facebook-u je jadno prezentirana. Facebook je besplatan medij sa punom slobodom uređivanja stranice. Vi ste na album izložbe napisali samo „Noć muzeja '18.“ Bez napisanog programa. Netko je ipak dao sadržaj programu, ali to nigdje ne piše. Standard je da se u opisu albuma na Facebok stranici napiše program sa punim imenima umjetnika, da se tagiraju umjetnici na fotografijama na kojima su njihovi radovi. Pišu se i # tagovi po kojima će svi korisnici interneta naći kulturni događaj. Propušta se besplatno reklamirati kulturne događaje u Muzeju Đakovštine samo zato što zaposlenici nisu dovoljno obrazovani i zbog njihove lijenosti. Zgrada Muzeja Đakovštine ima svoje troškove kao i plače zaposlenika koje treba opravdati kvalitetnim i organizacijama i promocijama u javnosti.
7.
Tema moje samostalne izložbe 2010. godine "...o vjetru, letu i pokretu!" je bila ekologija i priroda. Imate katalog i mogli ste pročitati. Nisko je da ste u vašem katalogu napisali "intimna emocionalna stanja kroz koja je prolazila u vrijeme dok ih je radila". Izložbu sam radila godinu dana u vrijeme kada se dogodila teška bolest mog tate, moždani udar zbog kojeg je bio potpuno nepokretan. Kada sam vam bila rekla da ću morati možda otvorenje izložbe prolongirati jer smo cijela obitelj angažirani u njegovoj njezi i da je situacija teška, vaš odgovor je bio hladan "Pa Vesna, ima i težih bolesti!" Takvu izjavu može samo psihopata izgovoriti. Nisam vas ovlastila da o toj mojoj privatnosti pišete u katalogu. Izvukli ste iz konteksta događaja "emocionalna stanja". Neupučenima ste dali sugerirati da sam možda emotivno nestabila ili što? Osječam se jako povrijeđena što ste iskoristili tešku bolest i smrt moga tate koja se dogodila u vrijeme stvaranja izložbe da napišete tu rečenicu koja je čisti senzacionalizam. Koliko nisko možete pasti u svojoj neukosti da napišete stručan osvrt o mojoj izložbi!? Sramite se! Moja privatnost nije bila tema moje samostalne izložbe, niti vi imate pravo pisati o teškoj bolesti i događaju u to vrijeme u mojoj obitelji. Unatoč okolnostima u kojima sam ju radila napravila sam izložbu za koju ste sami rekli da je to bila jedna od najboljih izložbi do tada u Muzeju Đakovštine. Profesionalno sam ju odradila na viskoj razini, a i jedan rad je bio prošao žiriranje na jednoj međunarodnoj izložbi umjetničkog tekstila iz cijelog svijeta.
Osobno me je bila pozvala predsjednica svjetskog udruženja umjetničkog tekstila nakon što je vidjela radove na internetu sa te moje samostalne izložbe da izlažem na njihovim izložbama u USA. Na žalost, kotizacija, špedicija i poštarina su bili visoki za naš standard, a grad podržava samo amaterske izložbe financijski.
Moje su reference visoke i ne dozvoljavam da se prema meni odnosite nekulturno.
8.
Za tu izložbu ste me bili nazvali i tražili da poklonim Gradu i Muzeju još jedan rad jer su svi ostali autori imali više samostalnih izložbi u Muzeju i toliko doniranih radova, a ja samo jednu pa da vam treba još jedan moj rad zbog simetrije u postavu izložbe. Zaključili ste da meni moja djela ionako negdje stoje spremljena. Ponudila sam da posudim jedan rad dok traje izložba, ali ste to odbili jer je izložba bila isključivo doniranih radova. Rekli ste „Vesna, posudba ne dolazi u obzir...pa meni je sada neugodno!“ I trebalo vam je biti neugodno. Moja djela su moje vlasništvo jednako kao što su vaši novci i imovina vaše vlasništvo, ali ih niste ponudili Gradu. Jako je arogantno smatrati da umjetnik mora poklanjati svoje radove svakome tko ih poželi. Za takve radove dobijem više tisuća kuna, a vi smatrate moja djela bezvrijednima. Da li znate da umjetnici prodaju svoje radove i plačaju životne troškove na taj način? Jednako ste se mogli ponuditi da otkupite moj rad i poklonite ga Gradu i Muzeju Đakovštine, ali to vam nije palo na pamet.
Nemate sposobnost kontrole ponašanja što je neprihvatljivo na radnom mjestu koje obnašate. Ipak predstavljate grad Đakovo i njegovu kulturu, a ponašate se primitivno. Za osobe koje verbalno agresivno komuniciraju sa okolinom postoji mogučnost psihološke pomoći. Potražite stručnu pomoć ako se ne možete kontrolirati. Postoji kodeks profesinalnog ponašanja koji ste dramatično prekršili. Vaše je ponašanje i čisti mobing, a to je zakonom zabranjeno.
Živčana komunikacija, poklapanje slušalice i prekid razgovora je bilo krajnje nekulturno i neprofesionalno ponašanje od vas kao ravnatalja Muzeja Đakovštine. Rad u kulturnoj instituciji kao što je muzej podrazumijeva minimum kulturnog ponašanja i profesionalan odonos prema meni kao sugovorniku u službenom razgovoru.
9.
Za sve izložbe, u svim galerijama i muzejima, autorima se šalje tekst na autorizaciju prije printanja kataloga kako bi autori potvrdili točnost tekstova da se izbjegnu ovakve situacije. Takvu razinu profesionalnosti nemate. Mi umjetnici mukotrpno radimo da bismo zaradili za egzistenciju.
Znam da to ne možete shvatiti jer ste dobro plačeni dok imate produžene pauze i šetnje gradom ili gledate koncerte na You Tube u radnom vremenu.
Moju izložbu „..o vjetru, letu i pokretu!“ se može pogledati na YouTube:
https://www.youtube.com/watch?v=XmoIIyzr7f4&t=2s
i na mom blogu:
moji zadnji radovi, mini tekstilne skulpture iz ciklusa "APOKALPTIČNA LIVADA":
Možete me kontaktirati jedino ako se želite ispričati!
Vesna Kolobaric
Profesinalna primijenjena samostalna umjetnica
